Pjesme iz ove zbirke uvrštene su u "Zlatnu knjigu svjetske poezije za djecu" 1975.

Ilustracije Ivana Milata

IGOROVA SLIKOVNICA

Slikovnicu Igor imao
s divljim životinjama svim
često je i rado gledao
i ponosio se tim.
U Maksimir ga jednom odveli,
a on se jako rastužio,
dugo pred kavezima stajao
i mami se tiho potužio.
Vjeruj mi, mama, reče,
nisam ni malo škrt,
al zašto je baš cijela slikovnica
pobjegla u zoološki vrt.

O MOM STVARALAŠTVU ZA DJECU

Prve stihove za djecu počeo sam pisati 1961. godine kada se rodio moj sin Igor.
Prateći njegovo odrastanje i njegove reakcije na svijet koji ga okružuje, gotovo sam se i sam vratio u djetinjstvo. Bilo je to za mene novo iskustvo i nov izazov.
Godine 1967. „Moslavački list“ u Kutini pokrenuo je podlistak „Za male i mlade“ koji je jednom tjedno izlazio na 4 stranice. Cilj je bio objavljivanje literarnog i likovnog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola s područja Moslavine.
Imenovan sam za urednika podliska, a uz prikupljanje i odabir pristiglih priloga za objavljivanje preuzeo sam i obavezu pisanja „urednikove kolumne“ na cijeloj prvoj stranici.
Nastojao sam na toj stranici dati prikaz neke knjige za djecu, obraditi opus nekog pisca ili pjesnika, ili odabranu temu ilustrirati pjesmama različitih autora.
Budući da je podlistak izlazio redovito svakog tjedna, a ja sam često bio prezauzet drugim poslovima, događalo se da naprosto nisam stizao pripremiti potrebni materijal pa sam onda u rednikovu kolumnu ispunjavao vlastitim stihovima ili kraćim pričama.
Josipu Tropčiću, glavnom i odgovornom uredniku „Moslavačkog lista“, i Anti Miletiću, direktoru Narodnog sveučilišta Kutina, svidjele su se moje pjesme za djecu pa su mi predložili da napravim izbor za zbirku koju bi tiskao „Moslavački list“, a Narodno sveučilište bi bilo nakladnik.
Odabrao sam 25 pjesama i zamolio svog kolegu i suradnika, akademskog slikara Ivana Milata da knjigu ilustrira.  Milat  je izradio 9 simpatičnih linoreza, od kojih je za naslovnicu odabrao Igorov portret.
Nevelika, ali meni vrlo draga knjiga pod naslovom „Zrnca“ izašla je 1968. godine.
Ne sjećam se kada i kako je knjiga dospjela u ruke mom fakultetskom kolegi Dubravku Horvatiću – Dodi, tada već priznatom književniku koji je i sam dosta pisao za djecu, ali njemu se očito svidjela kad ju je ponudio Zvonimiru Balogu, koji je pripremao antologiju pod nazivom „Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu“, a koja je u izdanju Matice Hrvatske tiskana u Zagrebu 1975.
Moram priznati da sam bio ugodno iznenađen kad sam u knjizi pronašao i svoje dvije pjesme, jer mi Dodo prije izlaska knjige nije ništa rekao.
U međuvremenu su neke od ovih pjesama tiskane i u „Modroj lasti“, a nekoliko puta pojavile su se i u programu za djecu na Radio Zagrebu.
Bila je to za mene vrlo važna potvrda da sam na „dobrom putu“.
Novi stvaralački poriv dobio sam rođenjem kćerke Šarlote 1977. godine.
Bilo je opet obilje tema i „dječjih dilema“ koje su naprosto zahtijevale da se pretoče u stihove.
Pjesme su se slagale u ladici.
Trebalo je proći punih 35 godina od prve zbirke pa da se dogodi nova.
U izdanju Hrvatskog književnog kruga tiskana je 2003. zbirka poezije za djecu „Trič...trač...tri...“. Izabrane su 44 pjesme koje je s prekrasnih 11 crteža ilustrirao akademik Miroslav Šutej s kojim sam inače od 1996. surađivao na mnogim projektima.
Naslov zbirke nastao je kao igra riječi, ali i kao nastavak jednog projekta kojeg sam realizirao s izuzetno talentiranim crtačem i karikaturistom Stivom Šinikom – Cinikom.
Naime, firma „Lagea“, za koju smo Stiv i ja radili neke promidžbene stripove, objavila je 1994. i 19995. dva naša cjelovita, edukativno zabavna stripa pod nazivom „Trič-Trač I“ i „Trič-Trač II“, za koje smo dobili i pohvalu Zavoda za školstvo.
Bilo je to za mene izvanredno novo umjetničko iskustvo, jer se do tada nisam nikad bavio stripom. Nažalost, zbog pomanjkanja sredstava obustavili smo daljnji rad na edukativnim stripovima bez nasilja, a planirali smo na zabavan način kroz strip obraditi neke nastavne predmete za osnovnu školu (matematika, fizika, kemija, zemljopis). Možda jednom... tko zna.
Vjerujem da moja djeca, koja već imaju svoju djecu, bar ponekad zavire u ove knjižice, kako bi usporedili svoje djetinjstvo s djetinjstvom svoje djece. Vide li sličnost, ili razlike koje donosi novo vrijeme i nov način života.
Ili postoji konstanta koja se ne mijenja – začuđujući divni svijet dječje neutažive znatiželje!

SASVIM SLUČAJNO PJESME

Brunu Amerla, direktora i glavnog i odgovornog urednika CIP-a Zagreb, upoznao sam 1975. godine. Bruno je bio čovjek široke kulture, pomalo boem zaljubljen u poeziju. Bio je pokretač biblioteke KVADRAT u kojoj je objavljivao zbirke poezije već afirmiranih, ali i manje poznatih mladih autora. Godinama smo bili vrlo dobri suradnici i prijatelji. Družili smo se i često nakon posla znali i „tulumariti“. Vrlo pozorno je slušao kada bih u tom „posebnom štimungu“ recitirao svoje pjesme. Sviđao mu se taj „boemski štih“ moje mladenačke poezije. Predložio je da mu donesem rukopis, a on će procijeniti, vrijedi li to uvrstiti u biblioteku KVADRAT. Rukopis je dao na čitanje i uredniku Milivoju Slavičeku. Od predloženog materijala odabrali su 37 pjesama, dijelom s ljubavnom tematikom, ali često prožetu blagim cinizmom, a dijelom vezane za obiteljski život. Iz one prve kategorije kao najdražu pjesmu odbrao bih „Vernissage“, a iz one druge, pjesmu „Otac“. Predložio sam naslov „Sasvim slučajno pjesme“, jer su doista i pjesme, ali i cijeli projekt, nastali igrom slučaja Zbirku je, na moju molbu, ilustrirao Miroslav Šutej, moj dugogodišnji suradnik i prijatelj. Recenzenti su bili novinari i urednici Radio Zagreba, Astra Božiković i Miodrag Krencer. Knjiga je trebala biti tiskana 1990. godine, ali je iz tiska izašla u proljeće 1991. Ratne godine učinile su svoje. Jer kome je u takvim vremenima do poezije i ljubavi.

ANNO BARBARICO

Kad topovi govore, Muze šute – poznata je stara izreka. No može li pjesnik zatomiti svoje osjećaje pred užasima rata? I treba li to učiniti? Zapisao sam već na početku: Kad Glupost uzjaši Nasilje, dogodi se Rat. I nitko se ne može oduprijeti toj Ludosti. Bila je 1991. godina – tridesetpeta obljetnica moje mature u Bihaću, koju naravno nismo mogli obilježiti. Prisjećajući se tih dana kolegica i kolega iz razreda, zapisao sam prvu u nizu pjesama koje će tijekom rata nastajati kao moj mali intimni dnevnik. Posebnu zahvalnost da se taj „dnevnik“ pretvorio u cjelovitu zbirku pod nazivom „Anno barbarico“ dugujem Zdravku Paripoviću, direktoru i glavnom uredniku firme GLEDE, koji je napisao i vrlo nadahnut predgovor. Knjigu je svojim bakrorezima ilustrirao akademski slikar i poznati restaurator Josip Minks, a bakrorezi su, u dogovoru s glavnim urednikom, otisnuti i kao zasebna likovna mapa u 20 primjeraka. Recenzent knjige bio je književnik i urednik Radio Zagreba Miodrag Krencer. Možda i jedna mala zanimljivost. Kad je u Bosni 1992. situacija postala veoma napeta i očekivao se ratni sukob, nazvao sam Radio Sarajevo i pročitao im pjesmu „Uz neobilježenu tridesetpetu obljetnicu mature“. Pjesma je otišla izravno u eter, a za pola sata me nazvao urednik i zamolio da pjesmu ponovim, kako bi je snimili. U Sarajevu, koje je tih dana „vrilo“, puštali su u eter ovu pjesmu punih tjedan dana, emitirajući je svaka dva sata. Ali kada su pjesnici uspjeli zaustaviti rat? Glupost i nasilje ne čita i ne sluša poeziju. Ipak, ovu pjesmu i pjesmu „Ej Bosno moja“ izdvojio bih kao najdraže pjesme iz ovog ciklusa.

ZAGREBAČKA LJUBAVNA BALADA

I raziđoše se
kao da se nikada nisu sreli
ni poznavali
ni voljeli

Na Opatovini, u napuštenoj podstanarskoj sobi
ostade nešto sitnica
i još topla zajednička postelja.
Ponijeli su tek nešto uspomena
i pregršt neostvarenih želja

S malo gorčine u ustima,
ali bez obavezne suze
što iz rastuženog oka vrca,
bez patetičnih fraza i suvišnih riječi
i s malo gorčine oko srca.

Podne je.
Top sa Griča
Sunce se zaustavilo na Dvercu.

Odvezli su se svako svojim tramvajem
on prema Dubravi
ona ka Črnomercu.

I dok tramvaj monotono klopara,
kao da netko promašen "happy end" sriče...

A na Trgu
pod urom -
već se rađaju
neke nove ljubavne priče.

PLAVA BREZA

Moja intenzivna suradnja s Hrvatskim književnim krugom, u kojem sam neko vrijeme djelovao kao urednik, voditelj Galerije i voditelj Kluba prijatelja umjetnosti, rezultirala je 2002. godine objavljivanjem dvije zbirke: „Plava breza“ i „Solilokvij trijeznog alkoholičara“ . Urednik „Plave breze“, književnik Marko Bajto, odabrao je za zbirku 57 pjesama, razvrstavši ih u 5 ciklusa: Tražeći ljubav, A moglo je, Stanje duha, U potrazi za sobom i U izgubljenom vremenu. Uz dotad neobjavljene pjesme u zbirku su ušle i ranije objavljene, a naslovi ciklusa jasno ukazuju koje elemente mog stvaralaštva urednik želi „rasvijetliti“ i ukazati na različitost interesa i pristupa temi. Upravo ta tematska raznolikost trebala je privući i pozornost šireg kruga čitatelja, pa je urednik u svom pogovoru zapisao: -U tom poetskom vijencu ima za svakog ponešto. Za ljubavnika, skitnicu, alkoholičara, muža, brata, poznanika... Teško mi je iz takve raznolikosti odabrati „baš onu pravu pjesmu“, ali mi se čini da bi pjesma „U potrazi za sobom“ iz istoimenog ciklusa, i pjesma „Razmišljanja (Ili pjesme „a la carte“)“ iz ciklusa Stanje duha, mogle ilustrirati veći dio zbirke.

SOLILOKVIJ TRIJEZNOG ALKOHOLIČARA

Ovu zbirku nazvao bih osobnim manifestom o alkoholu. Rađala se dugo i polako, i premda sadrži samo 15 pjesama, držim je cjelovitom i zaokruženom. U njoj je izrečeno sve što se može reći o alkoholu i alkoholizmu, o laganom uranjanju i gubljenju identiteta, o mamurlucima i bespomoćnom batrganju, o otupjelosti i ravnodušnosti, o mukotrpnom usponu ka izbavljenju i svjetlosti i o nadi koju donosi trijezno jutro. Pjesme su nastajale tijekom tridesetak godina i nije bilo lako napraviti pravi izbor kako bi se sve saželo u jedan tjedan. Akademski slikar Josip Minks primio se izazovnog zadatka da ilustrira svaku pjesmu. Napravio je na stotine crteža i danima smo za svaki stih birali „onaj pravi“. Zbirka je 2002. izašla u izdanju Hrvatskog književnog kruga, a zanimljivo je da se kao recenzent pojavila i dr. Zdenka Palinić Kombol, specijalist psihijatrije. Ako bih trebao izabrati 2 pjesme koje najbolje ilustriraju zbirku, onda su to: Molitva za moju braću i Nada. Zbirka je doživjela i scensko uprizorenje u izvedbi grupe pjesnika iz udruge „Stepski vuk“.

BIJELE TEME

crvena krava silazi s bjeline zida
crvena krava ima srebrn rob
i bode
bode moje oči od stakla
bijeli miševi
i progresivna paraliza
sestra Mili ima oči zlobne
i jezik zmije
igla
i delirijum tremens
i kokain
ja sam ulovio vješala
i crvenu kravu
ja

ŽELJA

Ljuljaj me, ljulja, tata,
kao što si nekada ljuljao moga starijeg brata.

On priča
da se do neba dizao
i sve oblake stizao,
da se sa zvijezdama ljubio
i pri tom kapu izgubio,
ali mu nije žao
jer ju je vjetru dao.

Ljuljaj me, ljuljaj, tata,
želim dostići
svoga starijeg brata.